Biološki pročišćivačiPročišćavanje otpadne vode kod klasičnih oblika bioloških pročišćivača bazira se na prirodnim postupcima uz osiguranje dovoljnih količina kisika za održanje aerobnih uvjeta. |
||||
|
Biološki pročišćivači, BP, (eng. Aerobic Treatment Units) se svrstavaju u skupinu modernih sustava za pročišćavanje otpadnih voda na koja se priključuju pojedina kućanstva, objekti trgovačkih, javnih i uslužnih djelatnosti. Moguće je priključenje i većeg broja kućanstava na zajednički sustav. Svrstavaju se još i u skupinu sustava za pročišćavanje na mjestu nastanka onečišćenja. Uz oksidaciju organske tvari i amonij-dušika (do nitrata), BP sustavi su uspješni i u uklanjanju suspendirane tvari i patogenih mikroorganizama. Moguća je ugradnja i elemenata za dodatnu dezinfekciju otpadne vode (kloriranje, UV zračenje, ozoniranje). Prvi BP sustavi primijenjeni su sredinom 20. stoljeća i sastojali su se od spremnika nalik septičkom tanku sa uronjenim mehaničkim aeratorima. U posljednjih nekoliko desetljeća su se razvili moderniji oblici znatno veće učinkovitosti Na Slici 1 je dan shematski prikaz BP sustava s konačnim procjeđivanjem pročišćene vode u podzemlje. U Hrvatskoj postoji veći broj ponuđača opreme, koji BP nude kao gotove tvorničke proizvode, a za iste nude garanciju za postizanje zadovoljavajućih učinkovitosti uklanjanja otpadnih tvari. Uz navedeno, pojedini ponuđači opreme nude i nadzor te održavanje bioloških pročišćivača. Opis sustava Otpadna se voda iz kućanstva ulijeva u prethodni spremnik u kojem se vrši prethodno čišćenje – izdvajanje čestica taložive krute tvari, ulja i masti. Te čestice u daljnjem tijeku pročišćavanja ometaju biološke procese razgradnje i mogu dovesti do bržeg trošenja ostalih dijelova sustava (crpki, cjevovoda) pa je potrebno osigurati njihovo prethodno izdvajanje. Ovisno o obliku BP, septički tank može preuzeti ulogu prethodnog spremnika (Slika 1) ili prethodni spremnik može biti ugrađen u jedinstveni element (tzv. kompaktni biološki pročišćivač) kao uljevna komora. Iz prethodnog spremnika izbistrena se voda dovodi u aeracijski spremnik. U spremniku su raspršeni mikroorganizmi aerobi, koji koriste organsku tvar kao izvor energije i pri tome ju razgrađuju na CO2 i H2O. Kako bi se potpomogla i ubrzala biološka razgradnja organske tvari, spremnik se dodatno obogaćuje kisikom pomoću uronjenih raspršivača (aeratora) ili mehaničkim prozračivanjem. Učinkovitost prijenosa kisika kod uronjenog prozračivanja ovisi o veličini mjehurića. Smanjenjem veličine zračnih mjehurića, oni se dulje zadržavaju unutar vodnog stupca i postiže se bolji učinak (veći broj mjehurića = veća kontaktna površina = veći prijenos kisika). Upuhivanjem zraka u vodu, istovremeno se može obavljati i miješanje otpadne vode unutar spremnika, bez potrebe za mehaničkim mješalicama. Miješanjem otpadne vode unutar spremnika ostvaruje se bolji kontakt između mikroorganizama i hranjivih tvari te se dodatno poboljšava učinkovitost pročišćavanja. Iz aeracijskog spremnika voda se ulijeva u spremnik za naknadno taloženje. U njemu je potrebno osigurati dovoljno vrijeme zadržavanja da se istaloži aktivni dio mase mikroorganizama koji se povratnim tokom vraća u aeracijski spremnik kako bi potpomogao razgradnju organske tvari. Količina povratnog mulja ovisi o maksimalno dozvoljenoj koncentraciji mulja u aeracijskom spremniku koja se kreće oko 6000 mg/l. Pročišćena voda iz spremnika za naknadno taloženje se izljeva i procjeđuje u podzemlje kroz infiltracijska polja i jarke, ili se direktno ispušta u površinske vodne sustave. ![]() ![]() Uočava se da je princip rada BP sustava sličan konvencionalnim postupcima pročišćavanja s aktivnim muljem, ali u znatno manjem mjerilu. Učinkovitost Visoka učinkovitost pročišćavanja osigurava BP sustavima široku primjenu, primjerice kod: Kakvoća vode na izlazu iz BP, osobito u slučajevima s dodatnom dezinfekcijom, omogućava ispuštanje pročišćene vode i u otvorene vodotoke bez opasnosti narušavanja njihove prirodne biološke ravnoteže. Pročišćena voda iz BP može se koristiti i za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih površina. Neovisno o spomenutim mogućnostima, najčešći je slučaj upuštanja pročišćene vode u podzemlje (upojni zdenci, infiltracijska polja, infiltracijski jarci). |
||||
izvor: webgradnja.hr![]() | ||||
|
| ||||
|



