Građevinski otpad

Nije svaki otpad smeće, dapače, otpadne tvari koje ostaju nakon građevinskih radova mogu čak donijeti i zaradu. No, da bi na otpadu zaradili potrebno ga je prije svega upoznati, a potom i odvojeno prikupljati.

Sezona građenja ujedno za sobom donosi i povećanu proizvodnju otpada. Nije svaki otpad smeće, dapače, otpadne tvari koje ostaju nakon građevinskih radovamogu čak donijeti i zaradu.

No, da bi na otpadu zaradili potrebno ga je prije svega upoznati. Nakon svake gradnje, rekonstrukcije ili renoviranja objekta susrećemo se s građevinskim otpadom. Riječ je prije svega o mineraliziranom otpadu koji se može reciklirati, ukoliko se naravno odvojeno prikupi. Recikliranjem građevinskog otpada smanjuju se odlagališta, ali i iskorištavanja prirodnih iskopa šljunka, gline i vapnenca.

Građevinski materijal od otpada
Građevinski otpad dijelimo na šutu, zemlju, otpad od rekonstrukcija prometnica te otpad s gradilišta. Šuta nastaje nakon rušenja ili rekonstrukcija objekata. Pod pojmom šute podrazumijeva se žbuka, dijelovi zidova, betona, keramičkih pločica, crijepova, stolarija, elektrodijelova i drugo. Čistu šutu, bez imalo udjela kabela, plastike, metala i drvamogu će je reciklirati u kvalitetan građevinski materijal. Tvari poput kabela i metala treba odvojeno prikupljati i proslijediti tvrtkama koje se bave recikliranjem istih. Koje se tvrtke bave recikliranjem možete doznati putem web stranice Hrvatske burze otpada (www.biznet.hr).

Sama šuta katkad može biti i opasna jer može sadržavati azbest, koji je vrlo opasan za ljudsko zdravlje. Azbest se najčešće koristio za toplinske izolacije kao i vatrootporne stijenke. Također, šuta koja je produkt saniranja vatrom zahvaćenih objekata može sadržavati otrovne spojeve, odnosno dioksine. I u slučaju pojave azbesta, odnosno prisustva dioksina, šutu je najbolje prepustiti tvrtkama koje zbrinjavaju opasan otpad.

Zemlja donosi zaradu
Zemlja čini čak 70 posto građevinskog otpada. Može se reciklirati, a gornji dio, tzv. plodno tlo (oko metar dubine) može se i prodati. I otpadkoji je nastao nakon rekonstrukcija prometnica moguće je u potpunosti reciklirati.

Otpad s gradilišta je već druga priča. Ukoliko se otpad na gradilištu ne prikuplja odvojeno, može doći do miješanja raznoraznih tvari. Tako se u otpadumogu naći opasne tvari poput boja i lakova, otapala, razrjeđivača, ulja i drugih kemikalija. Takav otpad zahtijeva složen postupak zbrinjavanja i potencijalno je opasan za zdravlje, pa čak i život ljudi.

Naime, pod pojmom opasni otpad podrazumijevamo tvari ili kombinaciju tvari koje imaju sljedeća svojstva: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nagrizanje, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost te svojstvo otpuštanja otrovnih plinova međusobnom reakcijom, odnosno razgradnjom.

Opasni otpad
U opasni otpad ubrajamo problematične tvari kao što su stare baterije, lijekovi, ostaci sredstava za zaštitu bilja, dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju, ostaci lužina, kiselina, boja, lakova, otapala, sredstva za skidanje hrđe, boje ili laka, sredstva za zaštitu drva, akumulatori, uljni filtri, termometri sa živom, antifriz, boce pod tlakom, ljepila, fluorescentne rasvjetne cijevi, fotokemikalije, mineralnih ulja i drugo.

Prema članku 26. Zakona o opasnom otpadu, problematične tvari moraju se skupljati, skladištariti i prevoziti odvojeno, svaka vrsta opasnog otpada za sebe i odvojeno od neopasnog i komunalnog otpada. Također, opasni otpad iz obrta, malih pogona, trgovina i ugostiteljstva ne spada u problematične tvari iz kućanstva te ga prema zakonu vlasnik mora evidentirati i predati ovlaštenim tvrtkama.

Staklo i plastika
Jedan od građevinskih materijala koji se može potpuno reciklirati je staklo. Pri renoviranju objekata, često se mijenjaju prozori i vrata. Odvojeno prikupljanje je preduvjet uspješnosti recikliranja staklenog otpada. Recikliranjem stakla štiti se okoliš te smanjujemogućnost samozapaljenja, kao i količina otpada na odlagalištu.

Onečišćeni stakleni lom također nije za odbaciti jer se isti može koristiti za pripremu asfalta, proizvodnju staklenih vlakana za izolaciju i drugo.

Podjednako uspješno kao staklo, reciklirati se može i plastika. Budući da je riječ o umjetnom materijalu dobivenom iz sirove nafte, plastični otpad nije samorazgradiv te je stoga vrlo štetan po okoliš. Da bi se smanjila količina plastičnog otpada, plastiku je potrebno reciklirati. Plastiku jemoguće reciklirati materijalno (taljenjem), energijski (spaljivanjem) i kemijski (razgradnjom). Materijalno recikliranje je mogu će za sljedeće vrste plastike: polietilen (PE), polivinilklorid (PVC), pjenasti polistiren (PS) i polietilentereftalat (PET). Za materijalno recikliranje potrebno je odvojeno prikupljanje plastike po vrstama, a dobiveni regranulat nakon recikliranja podjednako uspješno se može koristiti za izradu novih proizvoda. Stiropor, odnosno pjenasti polistiren (PS) te građevinska stolarija od PVC-a se uspješno recikliraju.

Mješana plastika također se može reciklirati, no dobiveni predmeti su nešto niže kvalitete. Od takve vrste recikliranja dobivamo primjerice plastične cestovne odbojnike, ploče za izradu zaštitnih zidova od buke, klupe i drugo.

Metal – najvredniji otpad
Najvredniji otpad među otpadima zasigurno je metal. Riječ je o sirovini koja se uvijek može prodati. Preduvjet uspješnog recikliranja metala je, baš kao i za svako drugo recikliranje, odvojeno prikupljanje. Velike koncentracije metala neadekvatno zbrinutemogu biti opasne za zdravlje ljudi i okoliš.

Vrijedne količine metalnog otpada nalaze se u automobilima, građevinskim strojevima, akumulatorima, kabelima, starim metalnim kadama, baterijama, tehnici i elektronici, cijevima te cjevnoj i betonskoj armaturi.

Razlikuju se dvije osnovne skupine metala: željezni (čelik, bijeli lim, sivi lijev) te obojeni (bakar, aluminij, cink, olovo, bronca, mesing). Potrebno je odvojeno prikupiti svaku vrstu obojenog metala. Željezni metal može se lako detektirati pomoću magneta. Ukoliko magnet privlači stvar od metala, posrijedi je bijeli lim. Ako pak ne privlači, tada je riječ o aluminiju.