Obrada površine lica kamena


Izborom načina obrade kamena, utječe se na njegov estetski izgled.

Glačanjem i poliranjem boja i struktura kamena dolaze do punog izražaja. Polirano lice kamena je visokog sjaja i tamnije nijansirano od lica koje je samo brušeno. Svi strukturni elementi i "šare", bez obzira na njihovo porijeklo, istaknu se do maksimuma. Međutim ploče vapnenca koje se ugrađuju u okućnice i općenito eksterijere obično se ne glačaju i poliraju. Već nakon približno godinu dana, uslijed djelovanja atmosferilija, politura nestaje.

To prije svega vrijedi za naše vapnence, koji veoma brzo dekoloriraju uslijed djelovanja atmosferilija. Oni su obično bijeli, ali i obojeni u svim nijansama žute, crvene i od sive do potpuno crne boje. Dok su žute i crvene boje svih nijansi gotovo uvijek stabilne, dakle i takvi vapnenci stabilne boje kao npr. vapnenci i vapnene breče iz okoline Drniša (Crveni finor, Ružičasti rozalit, Karneol i dr.), dotle su sive, a naročito crne boje vapnenca manje ili više nestabilne. Naši sivi i crni litiotski vapnenci su obojani od ugljikovodika i bituminoznih supstancija organskog porijekla.

Značajno je da se ugljikovodici i bitumeni kemijski razgrađuju pod djelovanjem atmosferilija, oni se oksidiraju, a vapnenci, u kojima se to događa, gube svježinu svoje boje, pa zato nisu pogodani za ugradnju na otvorenim i atmosferilijama izloženim mjestima. Postaju bljeđi, svijetlosivi, čak od mjesta do mjestimice i sivkasto bijeli. Takav kamen nije pogodan za bilo kakva oblaganja na otvorenim i atmosferilijama izloženim mjestima.

Tako npr. na našem bračkom kamenu Rasotici, materijalu izuzetne dekorativnosti i kao takavom poznatom širom svijeta, ako se ugradi u eksterijere relativno brzo već nakon nekoliko mjeseci dolazi do oksidacije pigmenata, te time do gubitka boje i sjaja, čime se narušava dekorativnost odnosno degradira njegova estetska vrijednost. Rasotica obrađena klesarskom tehnikom može se ugraditi u eksterijere, pa i u okućnice. Međutim, na taj način obrađena Rasotica gubi svoju poznatu dekorativnost i vrijednost, pa ju je šteta koristiti za tu namjenu, poglavito što su zalihe tog kamena veoma ograničene.

Za razliku od veoma intevizirane industrije arhitektonsko-građevnog kamena s abrazivnom finalnom obradom površina lica kamena, kod kamena za uređenje okućnica, pogodnija je i znatno zastupljenija udarna odnosno klesarska obrada. Vidljive plohe kamenih ploča ili elemenata obrađenih udarnim (klesarskim) načinom poprimaju različiti izgled ovisno o tom je li kamen obrađen prirodnim lomljenjem ili različitim klesarskim alatkama, te je li površina lica kamena obrađena grubo, srednje ili fino.

Prirodna boja obrađene površine lica kamena ovisi o načinima obrade, odnosno finoće ozrnjenosti, a od brojnih načina klesarske obrade (šiljkom, zubačom, dlijetom) najpogodnija i najzastupljenija je, pri oblaganju okućnica, "rustična" obrada šiljkom. Prirodno cijepana površina lica kamena dobije se, osim prirodnog lomljenja, i strojnom obradom, pri kojoj se ispiljeni kameni elementi sijeku u bunju ili bunjicu. Površine lica tako sječene bunje i bunjice su rustične i odgovaraju prirodnom lomu kamena pod udarcem. Stranice bunje i bunjice su ravne, piljene tako da se cijepani elementi slažu poput plosnatih ciglica s ravnomjernom širinom reški.

Eruptivne stijene (posebice graniti) bogate kvarcom dobivaju termičkim načinom obrade veoma ugodan izgled lica kamena s ravnomjerno ravnom površinom, slično onoj koja se dobiva cijepanjem. Na taj način obrađena površina u oblozi okućnica mijenja izgled prema upadu sunčevih zraka.

Obrada površine lica kamena

Izgled ravne kamene ploče dobivene piljenjem ovisi o vrsti kamena odnosno tehnologiji piljenja koja odgovara dotičnoj vrsti. Površine tvrdog kamena silikatnog sastava s velikim udjelom kvarca, piljene gaterima sa slobodnim abrazivom, su hrapave i sadrže paralelne žljebiće. Tvrdi kamen s manjim udjelom kvarca, kao i kamen karbonatnog sastava pili se dijamantnim gaterima i dijamantnim kružnim pilama, pa se dobiva glatkija površina reza. Za oblaganje okućnica koriste se i kamene ploče koje su nakon piljenja brušene. Brušenjem se dobiva glatka površina uz eventualno veoma male radijalno raspoređene ogrebotine. Površine su glatke i mat, a izražena je boja i struktura kamena

Noviji način obrade arhitektonsko-građevnog kamena koji omogućava oponašanje antiknih kamenih površina naziva se obrada postaravanjem (anticatura) i veoma je tražen pri oblaganju okućnica i općenito opločavanju vanjskih horizontalnih prostora. Popločavanje ulica i inače, kao oblik komunalnog uređenja dalmatinskih gradova, ima u nas dugu tradiciju. Najranije je započelo u Dubrovniku i to već u prvoj polovici XIV. st. Prve se ulice popločavaju 1328. i 1335. godine. Veliko vijeće donosi 1407. g. odluku da se sve gradske ulice popločaju kamenom ili opekom.

Tako je već 1415. g. ugovoreno popločavanje trga pred tadašnjom stolnom crkvom. Za mletačkog vladanja u Dalmaciji se i u brojnim manjim gradovima ziđu u kamenu razne monumentalne građevine, gradske zidine, vodovodi, javne česme, stupovi brodskih sidrišta, stolovi, klupe, vaze za cvijeće, ograde, a kamenom se također popločavaju trgovi i ulice. Tako je npr. u Šibeniku već 1606. g. popločana Poljanica pred crkvom Sv. Duha. Stopama stanovnika, posjetitelja i turista su, tijekom vremena, kamene ploče na ulicama Dubrovnika i drugih dalmatinskih gradova neravnomjerno izlizane i izglačane. Takav pohabani rustični izgled kamenih ploča za oblaganje vanjskih horizontalnih gaznih površina pa i okućnica, je jako cijenjen naročito u posljednje vrijeme.

Postupak obrade postaravanjem se izvodi u atricijskim mlinovima. U njima se uz dodatak samo vode, vode i kvarcnog pijeska ili nekog drugog abrazivnog sredstva, obrađuju komadi kamena geometrijskih oblika (okruglog, kvadratnog, pravokutnog, trokutastog), koji uslijed zaglađivanja površinskih neravnina i zaobljenja bridova poprimaju pohabani, istrošeni i “mat izgled”, ali veoma blagog tonaliteta (slika 3).

Uz atricijske mlinove se za obradu postaravanjem koriste i strojevi za ljepljenje koji omogućavaju izradu mozaičnih podova i različitih mozaičnih kamenih proizvoda kao što su sagovi (slika 12), ukrasne letvice i sl. Mozaični elementi rustično obrađeni u atricijskim mlinovima se u zrcalnoj slici lijepe ljepilom topivim u vodi na jači papir ili plastičnu mrežu prema prethodno pripremljenom crtežu odnosno složenijoj ornamentalnoj ili figuralnoj kompoziciji. Zahvaljujući velikoj ponudi kompleta i izradaka s elementima starinskog rustičnog izgleda, ti se mozaični podni elementi sve više koriste i pri oblaganju okućnica.

Glačanjem i poliranjem kao završnim stadijem abrazivne obrade pojačava se boja kamena, a površina mu dobiva zrcalni sjaj, što je naročito karakteristično za obojene vrste.

izvor: gradimo.hr
logo