Zimski vrt kao stambeni prostor

Mnogi potencijalni vlasnici kod planiranja zimskog vrta ulažu sve nade u ‘svoga arhitekta’ ili ‘kompetentnost’ prodavača odnosno distributera ili jednostavno kontaktiraju prvog ‘majstora’ na kojeg naiđu – i nakon toga odmah krenu s realizacijom. Neki pak vlasnici sve preuzmu na sebe i nakon nekoliko mjeseci sami postanu ‘stručnjaci’ koji se čak usude savjetovati poznanike ili prijatelje kako ‘graditi’ zimski vrt.

Prije svega iskusan stručnjak svjestan je činjenice da nije jednostavno realizirati kvalitetnu izvedbu zimskog vrta. Samo cjelovito znanje svih kompleksnih poveznica s jedne strane i nezavisnost od proizvođača i distributera s druge strane jamči objektivnu savjetodavnu pomoć koju je moguće usmjeriti na realizaciju želja i zahtjeva pojedinog kupca a ne na što veću vlastitu zaradu. Svaki je čovjek jedinstven, svaka kuća posjeduje vlastito lice, svaki vrt prenosi individualnu atmosferu, svaki zimski vrt uzdiže životno raspoloženje svome vlasniku’.Samo jednom se živi – tako barem poslovica kaže, pa prema tome trebali bismo vlastiti život što ljepše i ugodnije oblikovati. Zimski vrt zasigurno predstavlja obogaćivanje svakodnevnog životnog prostora, a nerijetko služi i za odmor i opuštanje – u idealnoj situaciji on premješta dnevni boravak u vrt ili vrt donosi u naš dnevni boravak.

O povijesti zimskih vrtova
Već u antičko doba oko 400 godina prije Krista slavni filozof Sokrat spominje ‘gradnju u skladu sa suncem’. Prema njemu kuće bi trebalo tako graditi da je u njima preko ljeta hladno a tijekom zime ugodno toplo. S južne strane graditi visoko i uzdignuto kako bi zimsko sunce snažno grijalo, a sa sjeverne strane graditi spušteno kako hladni zimski vjetar ne bi mogao prodrijeti u unutrašnjost. Ovdje vidimo da su ljudi još u antičko doba u okvirima arhitekture i graditeljstva razmišljali o iskorištavanju pasivne sunčeve energije. I u vrijeme Rimskog Carstva prije točno 2000 godina pisani dokumenti govore nam o načinima i mogućnostima iskorištavanja sunčeve energije u uzgoju biljaka. No ipak još je predstojao jako dugi put do gradnje zimskih vrtova kakve poznajemo danas.

Razvoj zimskih vrtova bio je na neki način ubrzan u vrijeme kolonijalizma budući da su otkrića i odlasci u tropska područja osigurali Europi kontakt sa raznovrsnim mnoštvom novih biljaka i plodova. Kako bi se osjetljive biljke i plodovi iz novih područja uspješno uzgajali i u područjima (Srednje) Europe već u 16 stoljeću građene su određene konstrukcije u kojima se uzgajalo egzotično bilje i uglavnom su bile sastavljene od drveta i stakla a zagrijavane su klasičnim pećima.Daljnji korak u tom pravcu predstavljaju takozvane orangerie koje su bile osobito omiljene na kneževskim i plemićkim dvorovima. Sredinom sedamnaestog stoljeća prosječna se temperatura spustila za oko 1?C. Uslijedile su jake zime a glečeri su bili sve bliži naseljima, stoga je postala sve naglašenija potreba za gradnjom staklenika.

Zeleni saloni
Godine 1968 Nizozemac Lucas de Nehon otkrio je na koji način lijevati veće staklene površine – bio je to izravan korak u gradnju staklenika i to u cijelosti od stakla – prvi ovakav staklenik sagrađen je u Njemačkoj u Nurnbergu (1714 g.). Englezi Claudius Loundon i Joseph Paxton gradnjom “Kristalne palače” i njezinim otvorenjem na svjetskoj izložbi u Londonu u svibnju 1851 godine stavili su nova mjerila u arhitekturi stakla (tanki željezni elementi kombinirani sa velikim lukovima i staklom); ova su se mjerila održala sve do početka 19 stoljeća. U ovako oblikovanim i sagrađenim objektima odjedanput nisu više stajale samo biljke u središtu nego je postalo jasno da je otkriven i novi životni prostor za čovjeka.

Industrijska je proizvodnja voća i povrća jeftino i obilno opskrbljivala gradove – a i racionalizacija goriva tijekom dvaju svjetskih ratova dodatno je doprinijela ovakvom trendu. Tek s energetskom krizom 70-tih godina ponovno su oživjeli zimski vrtovi. No sada je pored estetskog aspekta u prvom planu stajala i ekološka prihvatljivost i ekonomska isplativost odnosno mogućnost štednje energije i prije svega iskorištavanje pasivne sunčeve energije – pojavio se novi oblik stambenog i životnog prostora. Ali nije čovjeka na gradnju zimskih vrtova ponukala samo potreba racionalnog upravljanja energijom nego naprosto želja da tijekom cijele godine bude okružen prirodom, sunčevom toplinom, svjetlom i prirodnim mirisom. Ljudi se po dolasku s posla požele jednostavno ”isključiti“ iz svakodnevnice.

Stiglo je naime vrijeme “zelenih salona”. Tadašnji su zimski vrtovi kao i danas počeli služiti kao proširenje kućnih biblioteka, salona za bilijar ili blagovaonica. Zimski vrt korišten je kao mjesto za susrete, okupljanja i druženja, ali i kao prostor za prezimljavanje i uzgoj egzotičnih biljaka. Već tada građeni su i ostakljeni prostori koji su funkcionirali kao proširenja restorana. Nakon ovog uzleta dogodio se sredinom 19 stoljeća totalni pad i nezainteresiranost za zimske vrtove i staklenike. Nije više postojao interes individualnog korisnika za uzgojem egzotičnih biljaka i plodova.

Ugodan boravak
Zimi na žalost većinu vremena provodimo u zatvorenom, dok boravak u vrtu svodimo na najmanju moguću mjeru. I u ono malo zelenila, koje je i zimi donekle atraktivno, uživamo promatrajući ga kroz prozor. No iako je zima, ne znači da u zelenilu ne možemo uživati u potpunosti. Doduše, ne u onom vanjskom, no imamo li prostora uz kuću sagraditi zimski vrt, trajnom boravku među zelenilom neće biti kraja. Naravno, ovakvu mogućnost imaju oni koji žive u obiteljskoj kući uz koju ima dovoljno prostora za podizanje zimskog vrta.

Mnogo je onih koji mogućnosti za izgradnju zimskog vrta nemaju, ali zato u sklopu svog stana imaju verandu. Razlika zimskog vrta i verande u stvari i nije tako velika. Kod zimskog vrta su sve stranice uključujući i plafon izgrađeni od stakla, dok kod verande staklene stijenke nadsvodi uobičajeni zidani strop. No i ovdje će većina biljaka koje uspijevaju u zimskom vrtu pronaći sasvim dobre uvjete za rast i razvoj. Zimski bi vrtovi uvijek trebali biti orijentirani prema jugu, budući da će na južnoj strani vrt zimi biti obasjan sunčevim zrakama koje će ugodno grijati unutrašnjost vrta, a time i troškove grijanja donekle smanjiti. Osim toga, na južnoj će strani vrt primati najviše svjetla, što će odgovarati većini biljaka koje u zimskom vrtu prezimljuju.