Prema hrvatskom pravu postoji nekoliko mogućih oblika oporuke, a jedna od njih je usmena oporuka. Usmena oporuka je vrlo specifična jer se može praviti samo u izvanrednim prilikama, obvezno pred 2 svjedoka i vrijedi samo još trideset dana od prestanka izvanrednih okolnosti. Naravno, ako je oporučitelj umro za vrijeme trajanja izvanrednih okolnosti, oporuka još vrijedi. Bitno je napomenuti da oporuku može sastaviti samo osoba koja je sposobna za rasuđivanje. Za valjanost usmene oporuke također je bitno da su svjedoci osobe koje udovoljavaju uvjetima koje zakon propisuje za svjedoke, a to su: punoljetnost, poslovna sposobnost, te razumijevanje jezika kojim govori ostavitelj. Također, nitko od svjedoka ne smije biti srodnik oporučitelja (potomci, usvojenici, njihovi potomci, bračni drug, svi preci, srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja), ali isto tako ne smije imati nikakve koristi od oporuke kod koje je sudjelovao u svojstvu svjedoka. Ako postoji bilo koji od navedenih nedostataka, oporuka je nevaljana. Svjedoci usmene oporuke dužni su što prije zapisati ono što im je oporučitelj rekao i to predati sudu, odnosno usmeno ponoviti pred sudom ono što im je oporučitelj iznio kao svoju posljednju volju i objasniti gdje i pod kakvim okolnostima je oporučitelj pravio usmenu oporuku. Napominjem da će oporuka biti valjana i ukoliko svjedoci ne izvrše obvezu zapisivanja oporuke i predaje sudu, samo će kasnije u ostavinskom postupku biti puno teže ponoviti njezin sadržaj. Zakon u svakom slučaju omogućava zakonskim nasljednicima (ovdje su to bratići Vašeg prijatelja) da pobijaju oporuku. Kod usmene oporuke postoji niz prethodno navedenih uvjeta koji moraju biti zadovoljeni da bi oporuka bila valjana. Teško je pretpostaviti što će se u Vašem konkretnom slučaju dalje odvijati. Najbolje ćete se pripremiti tako da osigurate dovoljno dokaza da je oporuka koju je izjavio valjana, da je Vas uobičajeno imenovao za skrbnika za vrijeme boravka u bolnici, da ste se brinuli za njega, da možete dokazati da je bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme izjavljivanja oporuke, da su izjave svjedoka iste i vjerodostojne itd. Savjetujem Vam da se obratite odvjetniku kako bi se predmet što kvalitetnije vodio.

Iako vaš otac nije vlasnik stana, niti ikakvi računi stižu na njegovo ime, niti ne sudjeluje u podmirivanju kućanskih troškova, zakon posebno štiti posjed. Kako je Vaš otac već 26 godina u suposjedu stana, ima puno pravo i dalje živjeti tamo, odnosno ne možete jednostavno promijeniti bravu niti ga „istjerati“ iz stana. Kada bi to napravili, on bi imao zakonsko pravo podignuti tužbu radi smetanja posjeda, koji bi vrlo vjerojatno dobio. Međutim, zakon štiti pravo vlasništva i to u mjeri većoj od posjeda. Prema tome, ukoliko želite da se Vaš otac iseli zakonskim putem, potrebno je podignuti tužbu radi iseljenja. Kako je ovlaštenik tužbe radi iseljenja vlasnik nekretnine, tužbu bi trebala podignuti Vaša baka. Napominjem da je taj parnični postupak vrlo dug i spor i da je Vaš otac cijelo vrijeme dok traje, odnosno dok ne dobijete presudu može živjeti u stanu. Kada dobijete presudu kojom se Vašem ocu nalaže iseljenje, a on se opet ne želi dobrovoljno iseliti, potrebno je još pokrenuti postupak ovrhe radi iseljenja. To je konačni prisilni postupak iseljenja. Savjetujem Vam da se probate mirno dogovoriti oko iseljenja ako je to moguće obzirom na okolnosti, jer sudski put radi iseljenja je nažalost dugotrajan i zasigurno će pridonijeti pogoršanju odnosa u obitelji.

Ukoliko Vaša majka želi ostaviti cijeli svoj dio kuće Vama, najbolje rješenje bi zaista bilo potpisivanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Naime, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je prvenstveno povoljan za Vas jer Vi postajete vlasnikom odmah nakon potpisivanja ugovora, odnosno preciznije, u trenutku kada se temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju uknjižite u zemljišnim knjigama. To je bitna razlika naspram ugovora o doživotnom uzdržavanju kod kojeg se uzdržavatelj (Vi) upisuje kao vlasnik temeljem ugovora tek nakon smrti uzdržavane osobe (Vaša majka). Druga specifičnost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a što vrijedi i za ugovor o doživotnom uzdržavanju, je ta što ona imovina koja je navedena u ugovoru ne ulazi u ostavinu uzdržavane osobe. To znači da nužni nasljednici (u koje se prema zakonu zasigurno ubraja Vaš brat) ne bi mogli tražiti nužni dio onoga što je navedeno u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju nakon smrti Vaše majke. U slučaju da ne sklopite ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, primjenjuju se odredbe o zakonskom nasljeđivanju. To znači da se cjelokupna imovina ostavitelja (Vaša majka) dijeli na nasljednike prvog nasljednog reda - bračni/izvanbračni drug i djeca - i to na jednake dijelove. Ukoliko ste Vi i Vaša majka zajednički kupile kuću na jednake dijelove i ako je to navedeno u ugovoru o kupoprodaji nekretnine, u slučaju da ne postoji ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, dio kuće koji pripada Vašoj majci bi naslijedili na jednake dijelove Vi i Vaš brat. Preciznije, svaki bi dobio ¼ suvlasničkog dijela kuće, tako da bi Vi u konačnici imali u suvlasništvu ¾ dijela, a Vaš brat ¼ dijela kuće. Obzirom da ne postoji pisani trag da ste Vi i Vaš suprug isključivi vlasnici gornje etaže koju ste sagradili, u slučaju da ne postoji ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, cijela bi se kuća gledala kao suvlasništvo između Vas i Vaše majke u jednakim dijelovima, uključujući gornju etažu koju ste sami sagradili. U tom slučaju bi Vaš brat mogao tražiti nužni dio od onog dijela kuće koji je pripadao majci, odnosno od ½ cijele kuće. Slijedom svega navedenog, savjetujem Vam da s majkom potpišete ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim će Vama pripasti cijeli suvlasnički dio kuće u kojoj živite, kao najjednostavnije rješenje

Poštovani, Prema Zakonu o nasljeđivanju, djeca zajedno s bračnim drugom ostavitelja čine prvi nasljedni red. U hrvatskom pravu su prava bračnih i izvanbračnih drugova u potpunosti izjednačena. Na ostavinsku raspravu pozivaju se prvenstveno one osobe koje čine prvi nasljedni red, odnosno sve zainteresirane osobe. Prema tome, u ovom slučaju je kćer Vašeg strica zasigurno trebala biti pozvana na ostavinsku raspravu zajedno s izvanbračnom suprugom Vašeg strica jer obje spadaju u prvi nasljedni red. Inače, ne postoji neki poseban postupak kojim se utvrđuje izvanbračna zajednica, pa je dotična gospođa mogla jednostavno na ostavinskoj raspravi izjaviti da je ona izvanbračna supruga ostavitelja i ukoliko nije bilo nikoga drugoga da to ospori, njezina izjava je uzeta kao istinita. Također ostaje pitanje zašto Vaš otac nije na ostavinskoj raspravi naveo da ostavitelj ima kćer, te da gospođa nije izvanbračna supruga ostavitelja, ako je on to znao. Jedina osoba koja može osporiti rješenje o nasljeđivanju, a time i izvanbračnu zajednicu je kćer ostavitelja. Slijedom navedenog, savjetujem Vam da što prije stupite u kontakt s kćeri ostavitelja i upozorite ju da je potrebno što prije podnijeti prigovor (rokovi su dosta kratki!). Kako kćer ostavitelja živi u Češkoj, bilo bi najbolje da se obrati odvjetniku u Hrvatskoj.

Poštovani, Glavna je obveza davatelja uzdržavanja, odnosno u Vašem slučaju, Vaše kćeri, da do kraja života uzdržava primatelja uzdržavanja, u Vašem slučaju Vas. Kao i svaki drugi ugovor, tako se i ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju mogu raskinuti. To je pogotovo moguće ukoliko druga strana ne ispunjava svoje obveze. Zakon o obveznim odnosima predviđa dva načina raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i ugovora o doživotnom uzdržavanju. Prvi je sporazumni raskid ugovora. To podrazumijeva da primatelj uzdržavanja i davatelj uzdržavanja potpišu sporazumni raskid pred javnim bilježnikom. Druga mogućnost je raskid ugovora putem suda i u tom slučaju bi Vi morali podignuti tužbe radi raskida oba ugovora protiv Vaše kćeri. U toj parnici morali bi dokazati da Vaša kćer nije ispunjavala svoje obveze iz ugovora, te bi se o tome morali očitovati i mogući svjedoci. Ako su Vaše tvrdnje zaista istinite, odnosno ako Vaša kćer čak ni ne živi u istom gradu, pretpostavljam da ne bi trebalo biti teško dokazati da nije ispunjavala svoje obveze iz ugovora. U slučaju uspjeha u parnici, ugovori će se raskinuti sudskom presudom. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju omogućava da se davatelj uzdržavanja odmah uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine, što je Vaša kćer i napravila. Zato je nakon raskida ugovora potrebno ponovno uknjižiti Vas kao vlasnika i to prijedlogom za uknjižbu prava vlasništva. Ugovor o doživotnom uzdržavanju omogućava da se taj ugovor zabilježi u zemljišnim knjigama, ali vi do kraja života ostajete vlasnik nekretnine. Iz Vašeg pitanja nije razvidno da li je Vaša kćer izvršila zabilježbu u zemljišnim knjigama. Ako jest, u slučaju raskida ugovora o doživotnom potrebno je tražiti i brisanje takve zabilježbe. Savjetujem Vam da se obratite odvjetniku kako bi se što brže i efikasnije razriješila Vaša situacija, odnosno raskinuli ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju.